Posljednje festivalsko veče RUTA 2026 u Tivtu zatvoreno je predstavom „Divlje meso“ u režiji Jagoša Markovića, u produkciji Beogradskog dramskog pozorišta. Time je spuštena zavjesa na još jedno izdanje regionalnog teatarskog projekta koji iz godine u godinu potvrđuje svoj značaj i vitalnost.
Drama Gorana Stefanovskog smještena je u predvečerje Drugog svjetskog rata i kroz priču o porodičnom raskolu otvara pitanja sukoba vrijednosti, generacijskih razlika i ideoloških lomova. Tradicionalni i moralni obrasci sudaraju se sa novim, agresivnim društvenim tendencijama, dok se kroz intimnu porodičnu tragediju reflektuju širi istorijski i savremeni konteksti. Komad, koji je premijerno izveden 1979. godine u Skoplju, i danas zadržava snažnu aktuelnost, nudeći nova čitanja u vremenu savremenih društvenih i ideoloških preispitivanja.
Direktor Beogradskog dramskog pozorišta Jug Radivojević istakao je kontinuitet i razvoj festivala.
„Ulazimo u sedmu godinu od kada je RUTA započela svoje putovanje kroz region i pokazuje se suština ovog projekta – ono što stvaramo u svojim sredinama predstavljamo u kontinuitetu kroz šest festivala u šest gradova. To znači 36 predstava godišnje, a kada se to sabere kroz sve ove godine, riječ je o impresivnom broju izvođenja. RUTA nije važna samo zbog publike i razmjene među umjetnicima, već i zbog razvoja koprodukcija. Sljedeće godine očekuje nas prva zajednička produkcija svih šest teatara, što će biti novi iskorak projekta.“
Članica Upravnog odbora festivala Sofija Kunovska posebno je naglasila značaj domaćinstva Tivta i dalji razvoj programa.
„Tivat se pokazao kao izuzetan domaćin. Interesovanje publike je veliko, a umjetnici odlaze sa snažnim utiscima. Na sastanku borda dogovorili smo novu koprodukciju za narednu godinu, a paralelno razvijamo i dodatne programe – Monorutu i masterklasove, koji će imati poseban značaj za mlade generacije.“
Glumac Dušan Kovačević ukazao je na širi kulturni značaj festivala.
„RUTA je danas jedan od najfrekventnijih festivala u regionu, sa više od trideset održanih izdanja. Ona spaja umjetnike i publiku na jedinstven način, čuvajući različitosti identiteta, jezika i umjetničkih izraza. Upravo kroz tu razmjenu obogaćujemo zajednički kulturni prostor. Kao kruna svega planira se velika koprodukcija 2027. godine.“
Nakon izvođenja „Divljeg mesa“, glumci su podijelili lične utiske o predstavi i procesu rada.
Jovo Maksić osvrnuo se na emotivni sloj komada i likove koje igraju.
„Muški inat i potisnute emocije često vode ka pogrešnim odlukama. Ova predstava pokazuje koliko je važno suočiti se sa sopstvenim emocijama. Na kraju postoji katarza, ali dolazi prekasno – i upravo u tome leži njena snaga.“
Sandra Bugarski naglasila je snažan odnos publike prema predstavi.
„Ovo je predstava koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Poslije jednog izvođenja prišao mi je čovjek i zaplakao na mom ramenu – ispostavilo se da je sin Gorana Stefanovskog. Takvi susreti potvrđuju koliko je ova priča duboko istinita i lična.“
Marko Todorović ukazao je na tematsku složenost komada.
„Nismo željeli da likove pojednostavimo. Ovo nije priča o negativcu, već o mladom čovjeku sa legitimnim ambicijama. Porodica strada zbog nedostatka komunikacije i zatvorenosti, što je nažalost prepoznatljivo i danas.“
Pavle Pekić istakao je filozofsku dimenziju teksta.
„Klausov monolog je snažan komentar našeg vremena. Kroz lik koji djeluje kao antagonist dobijamo brutalno iskrenu sliku društva i pojedinca. To je upozorenje i poziv na preispitivanje.“
Aleksandar Vučković govorio je o zahtjevnosti procesa rada.
„Rad sa Jagošem Markovićem bio je izuzetno intenzivan i zahtjevan. Nije prihvatao ništa manje od maksimuma. I poslije više godina igranja, ova uloga ostaje izazov i prostor za istraživanje.“
Vukašin Jovanović istakao je značaj predstave za mlađu generaciju glumaca.
„Ova predstava je za mene bila velika škola. Energija na sceni i rad sa iskusnim kolegama donose posebno uzbuđenje i odgovornost. To je iskustvo koje oblikuje glumca.“
Zatvaranjem festivala u Tivtu, RUTA 2026 potvrdila je svoj status jednog od najznačajnijih regionalnih teatarskih projekata, najavljujući nove umjetničke iskorake i još snažnije povezivanje pozorišnih scena u godinama koje dolaze.
