Marija Đurić – NERA
Jelena V. Đukić – BJANKA
Maša Labudović – ROZA
Omar Bajramspahić – MARKO
Vule Marković – DAMJAN
Pavle Popović – JOJO
Tekst: Stevan Koprivica
Režija: Zoran Rakočević
Direktor produkcije: Goran Božović
Rukovodilac produkcije: Vojislav Kaluđerović
Inspicijent: Jelena Odalović
Dizajn svjetla: Luka Đurović
Muzičari: Nevila Klakor / violina, Tijana Stanišić / violina, Danijela Medigović Kuč / klavir
Tehničko vođstvo i majstor svjetla: Luka Đurović
Krojački radovi i garderoberka: Slađana Ilić
Dekorateri: Stefan Radević, Vladimir Usanović, Luka Đurović
Čovjek je veličanstvena sila ovog svijeta. Ma koliko bio sićušan i nemoćan u poređenju sa kosmosom, čovjek je ipak uvijek brodio morima, pisao poeziju i muziku, tražio savršenstvo, raspaljivao vatru fantazije i strasti, praveći jedan novi svijet. Čovječije požude, ljudske vatre, instinkti, nepregledne slobode duha, seksualna priroda svake žarke utrobe, vidici i horizonti, postali su tama u koju čovjek, pod pritiskom društva i crkve, nije smio da zaviri. Palanka, norme, ulica, društveni konteksti od vremena kada su ljudi počeli da crtaju plijen na zidovima pećina i prizivaju kišu, napravili su od čovjeka – đavola. Đavo je u čovjeku, a svaka duhovnost i sloboda otvorila je novi oganj na nebu na kojem treba peći ljudsko živo meso. Vraga je stvorio otpor, žudnja za dolaskom do ponora svijeta na kojem izviru arije, mirisi djetinjih heruvima, rajsko voće, gdje se iz pepela ptice rađaju. Đavo je sve što čovjek hoće, bog je sve što je čovjeku zabranjeno. Nečastivi je svjetlo, a častivi je zapravo mrak. Nepomenik je prelijepo ljudsko tijelo, pomenik je zapatana ljudska duša puna straha i malodušnosti
Zoran Rakočević
Zaludna piščeva indikacija „o ljubavi i demonima“ kada su „Tre sorelle“ u pitanju postaje, kako vrijeme prolazi, sve važnija i tačnija odrednica ovog komada. Kažu oni koji vjeruju u horoskope da u jednom momentu životnog zrijenja podznak postane jači od znaka. Tako je i sa storijom o tri čudne prčanjske sestre i njihovom fatumskom i fanatičnom zajubljenosti u jednog marinera. Malo vjerovatno, ali na legendi nije da bude vjerovatna nego uzbudljiva i znakovita. Povod koji je snio u legendi počeo da dobija obrise i koordinate za koje, iako je prošao priličan broj godina od nastanka ovog komada, danas sve više postaju značjniji meni kao piscu. Pitanje slobode, dogme, tradicije, religije, erotskih kodova, pobune, mediteranske mimikrije koja iza nježnih klapskih sazvučja krije užase „umidece“ koja čeka buru da je osuši i pokrene sve iznova… Demoni koje olako nazivamo sudbinom a u stvari ih gajimo i predajemo im se kada emocija i eros u ime života nadjačaju racio i regule… Recimo da je ovaj komad o tome.
Stevan Koprivica