Kupi Ulaznicu
Ajda Smrekar
Matej Puc
Jernej Gašperin
Nina Rakovec
Jurij Drevenšek
Rediteljka, autorka adaptacije i izbor muzike: Nela Vitošević
Prevodilac: Darko Čuden
Dramaturškinja: Petra Pogorevc
Scenografkinja: Urša Vidic
Kostimografkinja: Tina Bonča
Asistentkinja dramaturškinje: Manca Lipoglavšek
Lektor: Martin Vrtačnik
Dizajn svjetla: Boštjan Kos
Dizajn zvuka: Gašper Zidanič
Nora je naizgled srećno udata majka troje djece. Njenoj porodici se, nakon godina odricanja, smiješi udoban život. Naime, njen suprug Torvald Helmer dobio je posao direktora banke. Sve bi bilo u najboljem redu, da Noru ne progoni nepromišljeni čin koji je iz ljubavi prema mužu učinila u prošlosti. Kako bi mu omogućila oporavak od teške bolesti, falsifikovala je potpis i pozajmila veću sumu novca od notara Krogstada, koji je sada ucjenjuje i prijeti joj da će njenu tajnu obznaniti. Nora očajnički želi da Torvald razumije razloge njenih postupaka i da u trenutku otkrovenja stane uz nju. Ali, kada se desi upravo suprotno, ona ga spoznaje u novom svjetlu i shvata da s njim više ne može da živi.
Nora kroz cijelu dramu pjeva i cvrkuće, kupuje poklone, raduje se Božiću, ali to je samo uloga koju joj je nametnulo društvo. Na kraju priznaje da sa svojim mužem nikada nije bila srećna. Nora nije samo drama o ženi, već prije svega drama o braku.
Nora ili Kuća lutaka jedno je od najpoznatijih i najčešće izvođenih djela norveškog autora Henrika Ibsena. Praizvedba u Kraljevskom pozorištu u Kopenhagenu 1879. godine prouzrokovala je nečuveni skandal. Naime, autor je u tekstu načeo problem patrijarhalno ustrojenog modela građanske porodice i izrazio pravo žene na izbor, pravo da se otrese podređenosti u braku. U središtu autorovog interesovanja je Norin unutrašnji rast povezan s pobunom protiv društvenih normi koje joj brane da se ponaša u skladu sa sopstvenom voljom, procjenom i savešću. Nora je i danas prisutna u brojnim tekstovima koji obrađuju odnos moći između muškaraca i žena. Naime, ona je bila prva ženska junakinja u istoriji evropske književnosti i pozorišta koja je zahtijevala rodnu ravnopravnost.
Iz članaka u pozorišnom listu Petre Pogorevc i Irene Štaudohar
Ibsenova Nora, koju na svjetskim scenama redovno izvode još od praizvedbe u Kraljevskom pozorištu u Kopenhagenu 1879. godine, važi za djelo koje radikalno prekida s tradicionalnim pogledom na brak i porodicu. Kraj drame, u kojem se zalupaju vrata, a žena i majka ostavlja muža i troje djece kako bi pronašla sebe kao ljudsko biće, već je na samom početku prouzrokovao nečuveni skandal. Mada, iako je Nora u našoj svijesti prva feministkinja koja se sa scene bori za prava svih žena, u pozadini nastanka njenog lika krije se priča o zlostavljanju, koja nije ništa manje oštra i otrežnjujuća od istine koju prije odlaska saopštava svom mužu.
Ibsenovi biografi i tumači njegovih djela obično ne zaborave da pomenu kako je lik Nore inspirisala Laura Kiler, ali tome rijetko posvećuju više pažnje. Brojni su do sada izrazili i mišljenje da mu je više nego Laura za lik poslužio upravo Viktor Kiler, prema kome je oblikovao lik Norinog muža, Torvalda Helmera.
Ibsenove drame i danas pune pozorišta, prije svega zbog njegovih ženskih likova. Žene su mu se činile snažne i nepredvidive, potpaljivale su njegovu književnu maštu – bile su mu potrebne. U njegovim dramama razvijaju se toliko brzo i nepredvidivo da bi ih bilo teško opisati čak i u obimnom romanu, a Ibsen to uspijeva da učini u nekoliko činova, prefinjenom i dinamičnom dramskom strukturom. Upravo kada ih upoznamo i postanu nam zanimljive, spušta se zavjesa. Muški likovi obavijeni su sjenkom, bez duha, nerijetko previše svakidašnji, često slabići.