Glumci

Sendi Bakotić
Ana Marija Brđanović
Anja Sabol
Vanda Velagić

 

Autori i saradnici

Režija: Rajna Racz

Koprodukcija: Kolektiv Igralke, Pozorište Ulysses, Kuća Nahero, Maska Ljubljana

Autorke koncepta: Kolektiv Igralke i Rajna Racz

Autorke teksta: Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Maja Ležaić, Rajna Racz, Anja Sabol, Vanda Velagić

Alternacija: Klara Kovačić

Dramaturškinja: Maja Ležaić

Saradnica za scenski pokret: Mila Čuljak

Scenografkinje i kostimografkinje: Paola Lugarić Benzia, Tanja Blašković

Kompozitor i tonski tehničar: Marin Živković

Dizajner svjetla i tehnički voditelj: Marin Lukanović

Mentorka: Dunja Matić Benčić

Dizajner vizuala: Oleg Morović

 

Pisali o predstavi

Ovo nije predstava o majčinstvu. Ovo je predstava o odluci o majčinstvu.

Autorke iz Kolektiva Igralke nalaze se u (srednjim) tridesetim godinama i osjećaju da im ističe vrijeme za odluku o majčinstvu. Osjećaju se kao prva generacija žena u svojim porodicama koje zaista imaju slobodu izbora o ovom pitanju; finansijski su nezavisne, za razliku od svojih baka, a biti majka više se ne podrazumijeva kao što je to bilo kod njihovih majki. Polazeći od svojih ličnih iskustava, tragale su za ovom temom u umjetnosti, teoriji i istoriji, a najvrednijom literaturom pokazali su se intervjui koji su za predstavu sprovedeni sa nizom žena koje su se javile na javni poziv.

Osluškujući perspektive majki, žena koje su odlučile da nemaju djecu, onih koje ih ne mogu imati i onih neodlučnih, tema odluke o majčinstvu otkrivala se kao sve veća, nepregledna i vječna, pa se autorkama učinilo da zaslužuje ne samo predstavu, već muzej. Zato će, dok takvog trajnog muzeja nema, ova predstava kroz ispovijesti, pokret, muziku i likovnost oživjeti imaginarni muzej (ne)majčinstva, satkan od često nevidljivih iskustava i priča koje su istovremeno intimne, društvene i mitske.

Naš muzej ima lebdeće korijenje. On postoji sada i ovdje, ispred Etnografskog muzeja NP Brijuni, ali kako se svjetla ugase, on se seli, putuje u tijelima žena i otkriva se kada ga neko zatreba. Mi smo ga zatrebale. I onda nam se ukazao.

Vrludaćete. Izgubićete se. Možda će i godine proći prije nego što ponovo izađete napolje. Vrijeme je ovdje ljepljivo i gusto. Dani su dugi, a godine prolaze brzo, lete. Idemo?

Kolektiv Igralke nakon predstava Bakice i Cure (r. Tjaša Črnigoj) zaključuje svojevrsnu žensku trilogiju predstavom Majke, u kojoj udružuje snage sa rediteljkom i autorkom Rajnom Racz, koja je i mlada majka. Pozorište tako postaje mjesto stvaranja i nježnog suživota sa djetetom, a scena arena za suočavanje Igralki sa sopstvenim strahovima, nadama, tradicionalnim i savremenim idejama i imperativima o ženi, umjetnici i majci, i prostor za slobodu (izbora).