Glumci

Jelena Minić – razredna

Aleksandar Radulović -otac

Branka Otašević – majka

Sofija Ivanović – Lucija

Katarina Cerović – Kaća

Nikola Jovićević – Martin

Autori i saradnici

Producentkinja: Klara Radonjić

Režija:  Branka Otašević

Tekst: Aleksandra Vujisić

Muzika: Irena Popović Dragović

Pokret: Julija Milačić Petrović Njegoš

fotografija: Duško Miljanić

Rasvjeta: Marko Jokanović

Ton: Vuk Brnović

Video i montaža: Matej Kreže

 

O predstavi

Inkluzivna pozorišna predstava „Fleka“, koja je nakon premijere u Crnogorskom narodnom pozorištu gostovala na festivalima Grad teatar Budva i FIAT, biće izvedena 3. novembra u 20 časova u Centru za kulturu Tivat.

 Ko je fleka našeg društva? Onaj ko se razlikuje ili društvo koje ne zna da prihvati različitost?

Upravo to pitanje postavlja „Fleka“, predstava koja bez uljepšavanja i patetike govori o odrastanju, predrasudama, vršnjačkom pritisku, neprihvatanju i potrebi svakog čovjeka da bude viđen i prihvaćen bez etiketa koje mu drugi nameću.

„Fleka“ nije predstava koja traži sažaljenje. Ona traži odgovornost. Od porodice, škole, vršnjaka i društva koje često lakše osuđuje nego što razumije.

Posebnu umjetničku i društvenu vrijednost predstavi daje činjenica da dvije slabovide glumice, Sofija Ivanović i Katarina Cerović, ravnopravno igraju uz profesionalne glumce. Njihovo učešće nije simboličan gest inkluzije, već njena suština. One nijesu na sceni da bi predstavljale različitost – one su glumice koje svojim talentom, radom i umjetničkim izrazom ravnopravno stvaraju pozorišnu predstavu.

„Fleka“ je premijerno izvedena 17. marta 2026. godine na Sceni Studio Crnogorskog narodnog pozorišta, nakon čega je gostovala u okviru festivala Grad teatar Budva i 41. Festivala internacionalnog alternativnog teatra – FIAT. Dosadašnja izvođenja pratili su snažne emocije, dug aplauz i reakcije publike koje su pokazale da ova priča ne završava spuštanjem zavjese.

Pored umjetničke vrijednosti, predstava nosi važnu obrazovnu i društvenu poruku. Posebno je značajna mladima jer otvara pitanja vršnjačkog nasilja, stereotipa, diskriminacije, empatije i prava na različitost. „Fleka“ pokazuje da pozorište može biti mnogo više od mjesta na kojem se priče gledaju – može biti prostor u kojem se preispituju stavovi i mijenjaju pogledi na svijet.