Marko Baćović, Bojan Dimitrijević, Branka Otašević, Goran Vujović, Aleksandar Radulović, Lazar Dragojević, Slavko Kalezić, Slobodan Marunović, Stevan Vuković, Dejan Ivanić, Stevan Radusinović, Radmila Božović, Jadranka Mamić, Dragan Račić i Slobodan Vujadinović.
Reditelj: Egon Savin
Scenografija: Vesna Popović
Kostimografkinja : Jelena Stokuća
asistenkinja kostimografkinje: Gordana Bulatović
izbor muzike: Egon Savin
scenski govor: Dubravka Drakić
asistenkinja reditelja: Radmila Božović
organizatorka: Gordana Smodlaka,
izvršna producentkinja Nela Otašević
inspicijent Slobodan Vujadinović
suflerka Milica Sekulović
“Nušić je govorio o vremenu razdoblja. To je značilo drugo nego što znači danas. Značilo je vreme koje se pretvara u savim drugačije vreme. Uticalo je na porodicu, na društvene odnose, ali i na umjetnost. Zato i Nušić nikad nije dobio pozorišnu kritiiku. Dobio je pred smrt u Zagrebu za „Pokojnika“. Radili su ga reditelji koji nisu bili školovani. Mi svi nosimo maske, a naš život je sastavljen od nekoliko maski koje upotrebljavamo u različitim okolnostima. Preko tih maski se prepoznajemo i komuniciramo. Pozorište pokazuje uznemirujuće dramske situacije u kojima maske padaju i ukazuje se pravo ljudsko lice. Nušić je uspio u Pokojniku da napravi takve psihološke situacije u kojima maska mora da padne. I pokaže se pravo lice pojedinca, ali ne samo pojedinca nego i društva. To je veliki domet Nušića. Komedija je sredstvo a ne cilj. Sredstvo da izoštrimo svoj satrirički, kritički pogled na društvo.“, smatra Savin.