Goran Slavić, Andrija Milošević, Nenad Ćirić ( Momo Pićurić ), Mladen Nelević, Stevan Radusinović, Simo Trebješanin, Dejan Đonović, Kristina Stevović, Dubravka Drakić, Slavko Kalezić, Petar Burić.
Režija: Slavenko Saletović
Tekst: Danica Pajović
Junak drame, Kanjoš, okružen je raznolikim istorijskim dešavanjima i činjenicama iz 1447. godine, čija igra postaje glavni motiv za nastanak ove predstave. Pisani dokument o pravima Paštrovića koji garantuje mletački dužd Foskari upravo pripada tim činjenicama, a Kanjoš pravi iste izbore sa drukčijim posledicama. Ovaj Kanjoš nije junak i borac, već mu se ističe čojstvo i mudrost. Iskren je, pošten, I spontan. Ne govori strane jezike, ali se bori sa svijetom. Uz njega, u ovoj predstavi se javljaju likovi iz pripovjetke, ali i novi likovi: duždeva ljupka ćerka, Trojica – tijelo mletačke vlasti, predstavnici paštrovićke skupštine, kao i duždev Žbir i Kanjoševa sestra (po literarnom ocu) Gorde. Likovi prolaze kroz sukobe, opasnosti, manipulacije, spletke, intrige, želje, mogućnosti, ali se dešava i iskrena ljubav. Politika, borba i ljubav. Kanjoš nije prihvaćen u svojoj sredini, pa je neizostavna želja da se dokazuje, samožrtvuje, iako je svjestan šta sve može da izgubi. Korist od Kanjoševih nevolja, ima samo onaj zapetlja sve događaje, u čemu i uspijeva. Umjesto da junak iskoristi najpresudnije momente, on ostaje usamljen, na liniji poštenjaiI iskrene ljubavi. Takvog Kanjoša, publika lako zavoli.