Dubravka Drakić, Tihana Ćulafić, Marina Vujović/Ivona Čović, Andrija Milošević, Mladen Nelević, Simo Trebješanin, Boro Stjepanović, Boro Stjepanović, Pavle Ilić, Ivana Mrvaljević, Nada Vukčević/Vesn Vujošević, Branko Ilić, Boris Branković/Stevan Radusinović.
Datum prvog igranja: 16.01.2001
Produkcija: Centar za kulturu Tivat
Režija: Milan Karadžić
Tekst: Stevan Koprivica
Nagrade: Jedna Sterijina nagrada
‘Betula u malu valu’ je druga profesionalna pozorišna produkcija Centra za kulturu Tivat koja je pored mnogobrojnih igranja na matičnoj sceni, gostovala od Beograda, preko Zagreba do Beča, a krase je prestižne nagrade sa festivala u Novom Sadu i Užicu.
Pisac Stevan Koprivica je ovu priču smjestio u mikrokosmos kafane, betule, konobe s pocetka sedamnaestog vijeka, i za nju izabrao gotovo nepoznatu istorijsku bilješku o pustolovu, licu sa potjernica, koji zarad hira njegove dragane, završava na vješalima. Migracije stanovništva i težnja da se u obećavajućem mediteranskom civilizacijskom okruženju pobjegne od smrti, čamotinje i sirotinje, bili su dramski punktovi na kojima je pisac pokušao da napiše nov i drugačiji komad. U podnaslovu komada je i odrednica ‘jedni koji su htjeli biti drugi’, koja tragikomediju ‘Betula u malu valu’ spaja sa tragikomedijom koju danas živimo.
Po rečima pisca, Stevana Koprivice, ovo je priča o davnoj Boki, o bokeškom pustolovu koji je vješt svemu na otvorenom moru, na palubi svoga broda, ali je nevješt prostoru zadimljene i raspevane konobe, priča o djevojci koja je otjerala svog dragog na vješala, o znamenitoj Đulsi koja je držala znamenitu betulu i koja je imala jednu kćer, o brđaninu koji bolji život za sebe i svog nasljednika traži u drugom svijetu ne znajući da se od sudbine ne može pobjeći.
Kako je rekao reditelj, Milan Karadžić, ‘Betula u malu valu’ ima intrigantnu notu gusarskih priča naših djetinjstava i zapravo je svojevrsna bajka za odrasle, čiji kraj nije stereotipno srećan. Istovremeno, ona nudi raskoš drevnih mediteranskih skaski punih velikih tajni i javnih ljubavi. Junaci ‘Betule’ nastoje da ‘izađu iz svoje kože’, jureći za fiksacijom boljeg i drugačijeg života, spremni da zaborave sve što su bili i što jesu.