Branimir Popović, Boro Stjepanović, Mladen Nelević, Dušanka Stojanović Glid, Ivana Mrvaljević, Danilo Čelebić, Branko Ilić, Goran Slavić
Režija: Đurđa Tešić
Tekst: Stevan Koprivica
Scenograf: Igor Vasiljev
Kostimograf: Jelisaveta Tatić-Čuturilo
Koreograf: Slavka Nelević
Po riječima rediteljke, u srcu predstave je priča o muzičkoj kapeli s početka 20. vijeka koja je svirala u Hotelu „Boka“ i koja je uspjela ono što sanja svaki umjetnik, a to je trenutak kada se čovjek osjeti slobodan, srećan i kada uspje da ono čime se bavi izvede na tako dobar način da postane vječan ili besmrtan. S druge strane, tokom 66 godina sviranja na terasi hotela muzičari su svjedoci burne istorije Bokokotorskog zaliva.„Ono što je meni bilo važno jeste da napravimo predstavu o ljudskoj potrebi za slobodom koja je po mom osjećanju jednako važna kao i potreba za vazduhom, vodom ili hranom. Voljela sam da napravimo predstavu, odnosno san o slobodi, a jedna od najljepših iluzija o slobodi je zapravo ljubav, tako da je naša predstava poetska melodrama“, kaže Đurđa Tešić.