Glumci

Line – Aleksandra ARIZANOVIĆ
Tomas – Vladimir JOVANOVIĆ
Majka – Maćeha – Gorica DINULOVIĆ
Otac-Domar-Soren Zoran CEROVINA
Sufler – Valentina VELIČANIN

Autori i saradnici

Produkcija: Kraljevačko pozorište

Režija: Damjan KECOJEVIĆ
Prevod: Marija STOJANOVIĆ
Scenografkinja: Zorana PETROV
Asistentkinja scenografkinje: Jelena ĐUROVIĆ
Kostimograf: Stefan SAVKOVIĆ
Kompozitor: Vladimir PEJKOVIĆ
Dizajnerka svetla: Bojana LAZIĆ

Fotografije: Predrag ILIĆ

Riječ reditelja

Onda kad smo se izgubili je predstava koji govori o razvodu.

Glavni junaci su brat i sestra koji pokušavaju da spasu svoju “srećnu porodicu”.

U tom pokušaju da spasu nešto što se spasti ne može izgube u jednom trenutku i sami sebe Zapravo izgube svoje detinjstvo preuzimajući odgovornosti i obaveze roditelja.

“Predivno je imati decu. Važno je brinuti se o svojoj deci jer oni to ne mogu sami”

Lotte Farup

 

Autorka teksta o svom komadu

Doživljavanje razvoda roditelja može imati snažan uticaj na to kako dete doživljava ljubav odraslih i imati posledice na njegove sopstvene izbore kasnije u životu.

Deca često uzvraćaju udarac i preuzimaju veoma neprikladnu ulogu da uvedu red u ovaj haos; borba koja bi ih mogla koštati sopstvenog identiteta.

Ovu priču o porodici koja ne može da se održi na okupu poželela sam da vam ispričam sa puno ljubavi i poštovanja prema svim porodicama koje prolaze kroz iste priče.

Lota Farup / rediteljka i dramska spisateljica iz Danske

Riječ struke o komadu i predstavi

Radnja predstave „Onda kad smo se izgubili“ završava se upravo tamo gde najčešće počinje psihoterapijski rad sa porodicom.

Kroz predstavu se „odmotava klupko“ pomažući da se rasplete „čvor“ u koji su deca često uhvaćena.

Lota Farup, očigledno dobar poznavalac porodične dinamike, zainteresovana za „glas“ deteta u situaciji fragmentiranosti porodice, prezentuje kocepte balansa i disbalansa u partnerskoj relaciji, idealizacije, konflikta lojalnosti i temu tajni, te način na koji deca u krajnjoj liniji postaju staratelji svojim nesrećnim roditeljima, noseći se sa osećanjima straha i neizvesnosti.

Reditelj i glumci vrlo slikovito i emotivno dočaravaju publici priču u kojoj porodica kao bezbedna baza za sve svoje članove gubi svoje prvobitno značenje, ali nude i mogućnost konstruisanja nove povesti, kako za roditelje, tako i za decu.

Bojana Dimitrijević,

Psiholog i sistemski porodični psihoterapeut