Марко Баћовић, Бојан Димитријевић, Бранка Оташевић, Горан Вујовић, Александар Радуловић, Лазар Драгојевић, Славко Калезић, Слободан Маруновић, Стеван Вуковић, Дејан Иванић, Стеван Радусиновић, Радмила Божовић, Јадранка Мамић, Драган Рачић и Слободан Вујадиновић.
Сценографија: Весна Поповић
Костимографкиња : Јелена Стокућа
асистенкиња костимографкиње: Гордана Булатовић
избор музике: Егон Савин
сценски говор: Дубравка Дракић
асистенкиња редитеља: Радмила Божовић,
организаторка: Гордана Смодлака
извршна продуценткиња: Нела Оташевић
инспицијент: Слободан Вујадиновић
суфлерка: Милица Секуловић
“Nušić je govorio o vremenu razdoblja. To je značilo drugo nego što znači danas. Značilo je vreme koje se pretvara u savim drugačije vreme. Uticalo je na porodicu, na društvene odnose, ali i na umjetnost. Zato i Nušić nikad nije dobio pozorišnu kritiiku. Dobio je pred smrt u Zagrebu za „Pokojnika“. Radili su ga reditelji koji nisu bili školovani. Mi svi nosimo maske, a naš život je sastavljen od nekoliko maski koje upotrebljavamo u različitim okolnostima. Preko tih maski se prepoznajemo i komuniciramo. Pozorište pokazuje uznemirujuće dramske situacije u kojima maske padaju i ukazuje se pravo ljudsko lice. Nušić je uspio u Pokojniku da napravi takve psihološke situacije u kojima maska mora da padne. I pokaže se pravo lice pojedinca, ali ne samo pojedinca nego i društva. To je veliki domet Nušića. Komedija je sredstvo a ne cilj. Sredstvo da izoštrimo svoj satrirički, kritički pogled na društvo.“, smatra Savin.