CYRANO DE BERGERAC

Neugaslu privlačnost Rostandova drama, osim virtuoznosti kojom je ispisana, zahvaljuje svojoj istodobnoj neoromantičarskoj lakoći i slojevitosti, intrigantnom naslovnom junaku, ali i živopisnoj galeriji ostalih likova, gdje se ističu Christian i Roxane, koji sa Cyranom tvore pulsirajući, potresni ljubavni trokut. Aleksandar Popovski svojim je režijama premrežio noviju povijest teatra u Frankopanskoj: od nezaobilaznog „Sna Ivanjske noći“ koji je tijekom osam godina odigran gotovo 150 puta, preko „Peera Gynta“ i „Antigone“ te „Odiseja“ nastalog u međunarodnoj suradnji pet teatara i dva festivala, do „Kralja Rikarda III“… Pred nama je suradnja s Popovskim na još jednom klasičnom naslovu, maštotvornom, jezično zahtjevnom, glumački uzbudljivom, koji se između ostalog pita i što je to „u što se zaljubljujemo?“ Jer danas, riječima francuskog filozofa Alaina Badioua „…ljubav je u ovakvom svijetu uhvaćena u škripac i opkoljena, a time i ugrožena. I mislim da je njezina obrana jedan od filozofskih zadataka. Što bi vjerojatno značilo, kako je rekao pjesnik Rimbaud, da bi je trebalo i ponovno izmisliti.“ A upravo to čini, stvarajući svijet jezikom, i Cyrano… Prema prijevodu našeg vrsnog romanopisca, dramatičara i prevoditelja Ivana Kušana, na scenu Kazališta „Gavella“ po prvi put u njegovoj povijesti tako stiže ova poetska tragikomedija u, s legendarnim naslovnim likom nosata pjesnika i mačevaoca, zaigrana u korištenju kazališnih efekata pa i teatra u teatru, premrežena bravuroznim dijalozima i monolozima.