Глумци

Димитрија Андрејевић: Јово Максић
Марија: Сандра Бугарски
Андреја: Вукашин Јовановић
Стефан: Марко Тодоровић
Симон: Александар Вучковић
Вера: Андријана Ђорђевић
Херцог: Ивана Дудић
Сара: Вања Ненадић / Мина Ненадовић
Клаус: Павле Пекић
Сивић: Стефан Радоњић
Поп: Милан Чучиловић
Мими: Јана Милосављевић
Врачар: Александар Јовановић

Аутори и сарадници

Редитељ: Јагош Марковић

Текст: Горан Стефановски

Превод: Гојко Јањујевић

Адаптација, Сценографија и избор музике: Јагош Марковић

Костимограф: Марија Марковић Милојев

Сценски говор: др Љиљана Мркић Поповић

Дизајн свјетла: Срђан Јовановић

Инспицијент: Дејан Поповић

Суфлер: Марија Стојић

Писали о представи

„Stefanovski je radnju komada smestio u predvečerje Drugog svetskog rata, u središtu priče je porodični raskol kroz koji se prelamaju različiti pogledi na svet, tradicionalni i moralni, kancerogeno nerazumevanje i isključivost, te nadirući fašizam, odnosno okolnosti koje ga kroje… Komad je praizvedbu imao 1979. u Skoplju, od tada je bilo više inscenacija na scenama negdašnje YU, odnosno današnjeg regiona, a razni pozorišni kritičari i teatrolozi su ga nazivali i dramom veka. Sva je prilika i da prve dve decenije 21. veka daju tom komadu nove uglove gledanja. Neoliberalna ideologija je stigla u naš razoreni, dezorijentisani i raskrvavljeni dom (ako domom doživljavamo prostor u kome živimo). Stigla da, u saradnji s vladajućom nomenklaturom, bespogovornim diktatom materijalnog viška blagostanja – u čije ime se ima oboriti svaki vrednosni sistem, a koji ima biti jednako sreća, i to tim više što je dalje od običnog čoveka – učini od nas pristalice na sve i svašta, a samim tim i monstrume ako treba. A kad u nama, onda će i u društvu. Pa, ko/ako uspe da se odupre…“

Tatjana Nježić